Razotkrivanje zablude Šija-Rafidija

Rafidija kaže: “Veličaju Aišu nad ostalim Poslanikovim ženama iako je on, alejhisselam, često spominjao Hatidžu bint Huvejlid. Jednom prilikom Aiša mu reče: “Ti je zaista mnogo spominješ a Allah ti je u zamjenu dao bolju od nje.” On reče: “Tako mi Allaha nije zamjenjena boljom od nje, ona mi je vjerovala kada su me ljudi u laž ugonili, pružila mi je utočište kada su me drugi odbacili, učinila me je sretnim svojim imetkom, Allah mi je od nje podario djecu a od drugih nije.”

Odgovor: Kao prvo ehli sunnet nije složan oko stava da je Aiša najbolja Poslanikova žena. Mnogi pripadnici ehli sunneta zastupaju takav stav a kao dokaz navode predaju koja se prenosi u dva “Sahiha” od Ebi Muse od Enesa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Vrijednost Aiše nad ostalim ženama je kao vrijednost potkriže nad ostalom hranom.” (Buhari, 5/29 i Muslim 4/1895)

 Potkriža je najbolja hrana a predstavlja kombinaciju hljeba i mesa.

U tom kontekstu pjesnik kaže: Šta je hljeb kada se začini mesom To je Allahov emanet potkriža Jer je pšenica najbolja žitarica a meso je najbolji začin, kao što se spominje u hadisu koji prenosi Ibn Kutejbe i drugi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prvak među jelima stanovnika dunjaluka i ahireta je meso.” (“Sunen” Ibn Madže, 2/1099. Hadis je daif.)

Pa ako je pšenica najbolja žitarica i meso najbolji nadjev ili začin, a njih dvoje u kombinaciji čine potkrižu, onda je jasno zašto je potkriža najbolja hrana. U više predaja je potvrđeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrijednost Aiše nad ostalim ženama je kao vrijednost potkriže nad ostalom hranom.” Prenosi se u “Sahihu” od Amra ibn Asa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Allahov Poslaniče ko ti je od svijeta najdraži?” “Aiša,” reče. “A od ljudi,” upitah? “Njen otac,” reče. Zatim upitah: “A ko onda?” “Omer,” reče. Zatim je spomenuo još neke ljude.” (Buhari, 5/5 i Muslim, 4/1856)

Njegove riječi o Hatidži: “Allah mi je nije zamjenio boljom,” ako su vjerodostojne, znače: Allah meni nije napravio bolju zamjenu, jer mu je Hatidža u početku islama pomogla i koristila sto nije slučaj ni sa jednom drugom ženom. S tom stanovišta ona mu je bila najbolja jer ga je pomogla u vremenu nužde i potrebe. Međutim Aiša je bila uz njega u zadnjem periodu poslanstva kad je vjera upotpunjena. Ona je stekla znanje i usavršila iman, što nije bio slučaj sa onima koji su živjeli u početnom periodu poslanstva. Tako da je sa stanovišta tog dodatka bila bolja. Ummet se od nje okoristio više nego od drugih Poslanikovih žena. Ona je bolje poznavala sunnet i više stekla znanja od drugih. Hatidžino dobro je bilo ograničeno na samog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali nije nista uspjela prenijeti od njega, i ummet se od nje nije okoristio kao što se okoristio od Aiše. Din u njeno vrijeme nije bio upotpunjen kako bi na taj način postigla savršenstvo imana za razliku od onih koji su živjeli nakon upotpunjenja vjere.

  Izvor: Poslanička metodologija u pobijanju govora šija-rafidija Autor: Šejhul Islama Ibn Tejmijje str. 231

A sto se tice njegovih rijeci: “Kako su Talha, Zubejr i drugi pristali na to? Kako misle stati pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Kada bi neko od nas razgovarao s tudom zenom, izveo je iz kuce i sa njom putovao – smatrali bi ga najvecim neprijateljem.

” Kazemo: “Ovo takoder prestavlja njihove kontradikotrnosti i neznanje. Na Aisu, radijallahu anha, iznose velike potvore. Zatim neki od njih je potvaraju za blud, od cega ju je Allah opravdao i o cemu su objavljeni kur’anski ajeti. Zatim oni zbog velikog dzehla u kojem se nalaze tako nesto pripisuju i zenama drugih poslanika. Tvrde da je Nuhova zena bila bludnica, te da sin kojeg je on dozivao (da se ukrca u ladu) nije bio njegov vec njen. A rijeci Uzvisenog o njegovom sinu: “Jer radi sto ne valja” (Hud, 46) tumace da on potjece od nevaljalog djela. Neki od njih u tom kontekstu rijeci Uzvisenog: “I Nuh zovnu sina svoga” (Hud, 42) citaju: “I zovnu Nuh njenog sina.” Kao dokaz tome navode njegove rijeci: “O Nuhu, on nije celjade tvoje.” (Hud, 46)

Zatim rijeci Uzvisenog: “Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju zenu Nuhovu i zenu Lutovu: bile su udate za dva cestita roba Nasa, ali su prema njima licemjerne bile.” (Et-Tahrim, 10)

Ovaj ajet tumace da je Nuhova zena Nuha prevarila u njegovoj postelji. Oponasaju munafike i grjesnike nosioce potvore, one koji su potvorii Aisu za nemoral a nisu se pokajali. U pogledu njih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odrzao sljedeci govor: “O ljudi, o ce me zastitit od covjeka ciji je ezijet dosegao do moje familije, tako mi Alalha o mojoj porodici nisam mimslio osim dobro. Spomenuli su covjeka o kojem tako mi Allaha ne znam osim dobro.” (Buharija, 3/173 i drugi) Poznato je da u najvece uznemiravanje i ezijet spada da covjek potvori zenu za blud i da covjek zeni kaze da je bludnica. Ovo je najveca uvreda kojom se ljudi medusobno vrijedaju. Tako se kao najveci primjer uvrede navodi potvaranje nekog za zinaluk tj. blud.

Potvaranje za blud je po svojoj tezini iznad ostalih grijeha. Uzviseni Allah je za taj grijeh propisao had-serijatski odredenu kaznu. Ezijet i neprijatnost koja se nanese potvorenoj osobi za blud je iznad ostalih neprijatnosti. Ako bi neko nekoga potvorio za nevjerstvo, potvoreni se lahko moze opravdati i u laz utjerati doticnog time sto vanjstinom ispoljava islam. Za razliku ako ga potvori za nemoral kada covjek nema adekvatnog nacina  da mu odgovori i dokaze suprotno. Jer se u sustini blud skriva a covjek vanjstinom pokazuje cednost. Zatim, od rafidijskog dzehla je i to sto velicaju porijeklo poslanike, njihove oceve i sinove a potvaraju njihove zene. Sve je to odraz pristrasnosti i slijedenja prohtjeva. U tome kontekstu velicaju Fatimu, Hasana i Husejna a napadaju Aisu, majku vjernika. Na drugoj strani neko od njih ogovore da je Ibrahimov otac Azer bio vjernik ili da su Poslanikovi roditelji bili vjernici. Tako za Poslanikovog oca ne kazu da je bio kafir, jer po njima ako je otac kafir i sin bi mogao biti kafir, i tada u samom porijeklu ne bi bilo nikakvog fadileta. Vrijednost nekoga ne mora biti vezana za njegovo porijeklo. Sto se tice Talhinog i Zubejrovog putovanja u Irak sa Aisom kako bi popravili stanje medu muslimanima treba reci da je medu vojnicima bilo Aisinih mahrema kao sto je Abdullah b. Zubejr, sin njene sestre. Osamljivanje Ibn Zubejra sa njom, kao njenog sestrica, je dozvoljeno po Kitabu, sunnetu i idzma’u muslimana. Takoder sefer-putovanje zene sa svojim mahremom je dozvoljno po Kur’anu, sunnetu i idzma’u. Ona nije putovala osim uz prisustvo mahrema. U vojski koja ih je napala bio je Muhamemd b. Ebu Bekr. Da Muhammed b. Ebu Bekr nije prema njoj pruzio ruku (da je spasi) stranci bi prema njoj pruzili svoje ruke. Zbog toga je Aisa dovila protiv onih koji su prema njoj pruzili ruke. Ona tada rece: “Cija je ovo ruka Allah je spalio u vatri?” Pa rece: “Tj. brat na dunujaluku prije ahireta.” Ona rece: “Na dunjaluku prije ahireta?” Pa je izgorio u vatri u Egiptu.

Zatim njegove rijeci: “Kako to da su je poslusale hiljade muslimana i pomogli je u ratu protiv vladara pravovjernih (Alije)? A niko od njih nije pomogao kcer Allahova Poslanika kada je potrazivala svoje pravo od Ebu Bekra. Niko mu od njih nije progovorio ni jednu rijec.

” Kazemo: “Ovo je najveci doaz protiv tebe. Poznato je da su ljudi (Arapi) volili Allahova Poslanika, cijenili ga, velicali, voljeli njegovo pleme i cker vise nego sto su cijenili i volili Ebu Bekra i Omera sve i da nije bio Poslanik. A sta reci kada se zna daje on bi Allahov Poslanik, kojeg su voljeli vise od sebe i svojih porodica? Niko pametan ne sumnja da su Arapi, Kurejsije ili drugi, postovali Benu Abdu Menafa I velicali ih vise nego sto su velicali Benu Temim I Adij. Zbog toga kad aje umro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a Ebu Bekr preuzoe hilafet Ebu Kuhafi bi receno: “Umrije Allahov Poslanik.” “To je velika nedaca, ko je preuzeo vlast poslije njega, upita?” “Kazu da je Ebu Bekr,” rece. “Jesu li zadovoljni Benu Abdu Menaf i Benu Mahzum?” “Da,” rekose. “To je Allahova blagodat koju On daj ekome hoce,” uzvrati on. Otuda se prenosi da je Ebu Sufjan dosao kod Alije pa mu rece: “Da li ste zadovoljni da ova stvar pripadne Benu Tevimu?” On rece: “O Ebu Sufjane, ova stvar u islamu nije kao u dzahilijetu,” ili kako je vec rekao.

” Ako medu svim muslimanima nije bio niko ko bi tvrdio da je Fatima zakinuta i da joj je ucinjena nepravda niti da ima nekih potrazivanja kod Ebu Bekra i Omera, niti je iko od njih tvrdio da su joj njih dvojica nanijeli nepravdu, ako niko od njih nije po tom pitanju progovorio ni jednu rijec to upucuje na cinjenicu da su oni jasno znali da joj nije ucinjeno nasilje niti zulum. Jer da su znali da joj je ucinjena nepravda to bi znacilo da je izostanak njihove pomoci bio zbog ili nemoci, ili nemara ili zbog mrznje prema njoj. Ako covjek zeli nesto uraditi i posjeduje mgocunost za to on ce to sigurno uraditi. Da je Fatimi ucinjena nepravda, - a poznata je njena cast, cast njenog plemena i rodaka, a njen otac je bio najbolje stvorenje i najdrazi covjek muslimanima, - da joj je ucinjena nepravda to bi znacilo da su bili nemocni da joj pomognu ili je postojao neki razlog zbog kojeg joj nisu pomogli jer je mrze. Obje ove pretpostavke su neispravne. Poznato je da svi ljudi nisu bili nemocni kako bi progovorili rijec istine, jer su bili u situaciji da promjene i utjecu na mnogo vece stvari od ove. Ovo id ruge stvari ukazuju da je stvar bila suprotna od onog kkako to predstavljaju rafidije kroz svoje lazi. I to upucuje da su musliani znali da joj uopste nije ucinjena nepravda. Kako to da se ljudi bore sa Osmanom pomazuci ga, pa cak i prolijevajuci svoju krv, a dane pomognu onoga ko im je drazi od Osmana – a to je Allahov Poslanik i njegova porodica?!

Procitati: Rafidijski napadi na Aisu i odgovori na njih I i II dio

Vrijednost ashaba kod sunija i šija 2 dio

Sto se tice njegovih rijeci: “Aisa je koristila svaku priliku i naredivala njegovo (Alijino) pogubljenje. Govorila je: “Ubijte oholicu, Allah ubio oholicu!”kada je do nje stigla vijest o njegovoj pogibiji ona se obradovala.” Kazemo: “Gdje je vjerodostojna predaja o tome da je Aisa postupila na pomenuti nacin?” Drugo. Ono sto se vjerodostojnim putme prenosi od nje jeste da se ona protivila njegovom ubistvu sto negira predaju ovog rafidije, te da je dovila protiv svoga brata Muhammeda zbog njegova ucesca u tome. Trece. U krajnjem slucaju, kada bi smo pretpostavili da je neko od ashaba, Aisa ili neko drugi, tako nesto rekao u ljutnji zbog toga sto mu je neke stvari zamjerao, njegov govor ne bi predstavljao dokaz. Isto tako to ne bi znacilo negaciju njegova imana niti imana onoga kome su te rijeci upucene. Cak sta vise, postoji mogucnost da su obojca (unatoc pomenutim rijecima) Allahovi sticenici i da su od stanovnika Dzenneta. Tako (usljed svog idztihada) moze misliti da je onog drugog dozovljeno ubiti ili, cak sta vise, moze misliti da je onaj drugi kafir a da prit ome ima pogresno misljenje. Govor o ljudima moa se zasnivati na pravdi i znaju a ne na dzehlu i nepravdi, ako sto je slucaj sa novotarima. Rafidijska metodologija uvijek tretira dvojicu ljudi koji su bliski po vrijednostima, pa jednog o dnjih ucine bezgrijesnim i cistim od grijeha a drugog proglas egrjesnikom ili kafirom. Otuda cesto do izrazaja dolazi njihov dzehl i njihove ktradiktornosti, kao sto je slucaj sa krscanima i zidovima kada hoce da potvrde poslanstvo Isaa i Musaa, a.s. s jedne, a nijecu poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s druge strane. Tada dolazi do izrazaja njihova slabost, dzehl i kontradikotrnost. Zatim njegove rijeci: “A zatim upita: “Ko je preuzeo hilafet?” Kada su joj rekli da je Alija preuzeo hilafet ona je izisla da se bori protiv njega zbog Osmanove krvi. Sta je u tome bio Alijin grijeh?” Kazemo: “Prije svega to sto tvrdite da su Aisa, Talha i Zubejr potvarali Aliju za Osmanovo ubistvo i da su se zbog toga borili protiv njega je ocita laz. Oni su samo potrazivali ubice koji su se uvukli u Alijinu vojsku. Oni su znali da je Alijina nevinost u pogledu Osmanove krvi kao i njihova ili jos vise. Medutim, njegove ubice su nasle utociste kod njega pa su ih zbog toga potrazivali da im se presudi. Medutim, i oni i Alija su bili nemocni da to realizuju. Jer su iza njih stajala njihova plemena koja su ih stitila. Jer kada nastupi fitna pametni u njoj ne mogu suzbiti bezumne. Tako da su veliki ashabi postali nemocni u gasenju plamena smutnje i medusobnog razvadanja. Ovako je stanje kad se fitna rasiri i pogodi ljude. U tom kontekstu Uzviseni Allah kaze: “I izbjegavajte ono sto ce dovesti do smutnje koja nece pogoditi samo one medu vama koji su krivi.” (El-Enfal, 25) Zatim njegove rijeci: “Sta je u tome bio Alijin grijeh?” Ove rijeci takoder predstavljaju proturjecnost. Zato sto rafidije smatraju da je Alija odobravao njegovo (Osmanovo) ubistvo i borbu protiv njega, te da je ucestvovao u huskanju buntovnika na njega. Mnoge sije pripisuju Aliji da je on ucestvovao u zavjeri protiv Osmana, isto mu to pripisuju mnoge pristalice Osmanove stranke. Sije zbog mrznje prema Osmanu, a ovi zbog mrznje prema Aliji. Velika vecina muslimana je stava i zna da je to laz na Aliju s obje strane. Rafidije govore: “Alija je dozvoljavao Osmanovo ubistvo, cak sta vise, dozvoljavao je ubistvo Ebu Bekra i Omera. Smatraju da je pomaganje njegova ubistva predstavljalo jedan od najvecih ibadeta i pokornosti.” Zar onda nije kontradikotrno da covjek koji nosi ovakvo ubjedenje spram Alije kaze: “Sta je u tome bio Alijin grijeh?” Ovakve rijecu u pogledu Alijine nevinosti dolikuju ehli sunnetu, sto i jest njihov pravi stav. A sto se tice rafidija – oni su od njih najvise kontradiktorni. Procitati: Rafidijski napadi na Aisu i odgovori na njih I dio Uskoro insaAllah: Rafidijski napadi na Aisu i odgovori na njih III dio

Rafidija kaze: “Ona je otkrila Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, tajnu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj rece: Ti ces se nepravedno boriti protiv Alije.” Zatim, ona je se suprostavila rijecima Uzvisenog: “I u kucama vasim boravite.” (El-Ahzab, 33) Izisla je sa skupinom svijeta da se bez razloga borit protiv Alije, jer su muslimani bili slozni u pogledu borbe protiv Osmana. Ona je koristila svaku priliku i naredivala njegovo pogubljenje. Govorila je: “Ubijte oholicu, Allah ubio oholicu!” Kada je do nje stigla vijest o njegovoj pogibiji ona se obradova tome a zatim upita: “Ko je preuzeo hilafet?” Kada su joj rekli da je Alija preuzeo hlafet ona je izisla da se bori protiv njega zbog Osmanove krvi. Sta je u tome bio Alijin grijeh? Kako su Talha, Zubejr, i drugi pristali na to? Kako misle stati pred Poslanika sallallahu alejhi ve sellem? Kada bi neko od nas razgovarao sa tudom zenom, izveo je iz kuce i sa njom putovao smatra bi ga najvecim neprijateljem. Kako su je u tome poslusale hiljade muslimana i pomogle u ratu protiv vladara pravovjernih (Alije)? A niko od njih nije pomogao kcer Allahova Poslanika kada je svoje pravo potrazivala od Ebu Bekra. Niko mu od njih nije progovorio ni jednu rijec.

  Odgovor: Ehli sunnet je u pogledu ove kao i drugih stvari paravedan. Svjedoce pravedno i iskreno. Njihove rijeci su pravedne i istinite, medu njima nema kontradiktornosti. Sto se tice rafidija i drugih novotara u njihovim rijecima ima toliko neistine i kontradiktornosti, a mi cemo spomenuti neke od njih. Po ehli sunnetu svi ucesnici Beda ce u Dzennet. Majke vjernika, Aisa i druge, ce takoder u Dzennet. Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Talha i Zubejr su prvaci dzenetlija poslije poslanika. Ehli sunnet kaze: “Nije uslov da dzenetlije budu cisti od greski, cak ni od grijeha. Moguce je da neko od njih pocinil mali ili veliki grijeh i da se od njega pokaje. Oko ove stvari se slazu muslimani. Ako se covjek kloni velikih grijeha, male grijehe brisu dobra djela kod vecine. Cak sta vise, kod vecine ucenjaka velike grijehe brisu dobra djela ako su veca od njih. Zatim nedace takoder brisu grijehe i drugo. Sto se tice njegovih rijeci da je odala Poslanikovu tajnu nema sumnje da Uzviseni Allah kaze: “A kad Poslanik jednoj zeni svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. P akad je on o tome obavijesti, ona rece: ‘Ko tebe o tome izvijesti?’ On rece: ‘Izvijestio me je Sveznajuci, Koji sve poznaje.’” (Et-Tahrim, 3)

U ‘Sahihu’ je preneseno od Omera da su to bile Aisa i Hafsa. (Buhari, 6/156 i Muslim 2/1110) Metoda rafidija je da se oslanjaju na kur’anske tekstove u kojima se spominju grijesi od prvih generacija, a zatim ih tumace na razne nacine.

 Ehli sunnet kaze: “Pocinioci grijeha prve generacije su se pokajali od njih i putem te tevbe Allahi im je uzdigao deredzu. Ovaj ajet nije preci da se drugacije razumije od ostalih ajeta koji govore o grijesima. Ako je tumacenje ostalih ajeta koji govore o grijesima ispravno, onda je I ovo tumacenje ispravno. A ako je tumacenje ovog ajeta neispravno, onda je tumacenje onih jos neispravnije.

 Drugo. Ako pretpostavimo da su Aisa i hafsa pocinilie grijeh, one su se za njega pokajale, sto se ocito moze vidjeti iz nastavka sure gdje Uzviseni Allah kaze: “Ako vas dvije cuinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile ucinile ono zbog cega je trebalo da se pokajete.” (Et-Tahrim, 4)

  Allah, subhanehu ve te ala, ih je pozvao na tevbu i ne moze se misliti da se nisu pokajale ako znamo ono sto se prenosi o velicini njihovih deredza, i ako znamo da su one Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, zene u Dzennetu. Allah im je ponudio da biraju izmedu Allaha i Njegova Poslanika, s jedne strane, i ovodunjaluckih ukrasa, s druge strane, pa su izabrale Allaha i Njegova Poslanika i onaj svijet (kao sto stoji u Kur’anu). Zbog toga mu je Allah zabranio da ih mijenja i da se na njih zeni. Postoji razilazenje da li mu je to bilo dozvoljeno nakon toga. One su bile kod njega kada je umro, tako da su ostale majke vjernika shodno tekstu Kur’ana. Zatim poznato je da se grijesi oprastaju s tevbom, dobrim djelima i nedacama koje brisu grijehe.

Trece. Ono sto se spominje o njegovim zenama je kao i ono sto se spominje o clanovima ehli bejta i drugim ashabima kojima je obecan Dzennet. Tako kada je Alija zaprosio kcerku Ebi Dzehla na Fatimu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je ustao i dorzao govor rekavsi: “Zaista je Beni Hasim b. Mugire od mene trazi dozvolu da udaju svoju kcer za Aliju b. Ebi Taliba. Ja to necu dozvoliti,” to je ponovio tri puta. “Zaista je Fatima dio mene, mene uznemirava i ezijeti ono sto nju uzmenirava i ezijet, osim ako zeli sin Etu Taliba da rastavu moju kcer a da se ozeni njihovom kceri.” Ne treba misliti da je Alija ostavio pomenutu prosnju samo vanjstinom, vec ju je ostavio srcem i u srcu se pokajao zbog toga.

Nastavlja se insaAllah..